
„Razgovor” sa Svetlošću
Kada čovek počne da stiče svojstvo Svetlosti, svojstvo davanja, on vidi da čitav svet, koji mu se činio spoljašnjim, jesu zapravo njegove sopstvene želje koje treba ponovo da poveže sa sobom kroz ljubav. I, otkriva da su se one odvojile od njega kao rezultat razbijenosti. Ponovnim povezivanjem želja, on otkriva svojstvo davanja unutar tih želja, i u njima otkriva Stvoritelja, Svetlost.
I, sada on vidi kako se Svetlost igra sa njim, vodi „dijalog” i budi ga nekad snažnije, nekad slabije. I, u skladu sa tim, čovek treba da nauči šta je svojstvo davanja.
Kada pojedinac primi više Svetlosti, on treba da zahvali za otkrivenost Stvoritelja. I, kada se Svetlost smanji, on treba da zahvaljuje što mu je pružena mogućnost da bude u većem davanju. Čak i kada prima manje nego ranije, njegova zahvalnost ne treba da se umanji, niti treba da se menja njegov odnos prema Stvoritelju, bez obzira na meru Svetlosti, jasnoće ili otkrivenosti koju prima.
Kroz takve uspone i padove počinjete da učite kako da ostanete u davanju bez obzira na stepen Svetlosti otkrivene u vama. To se naziva: „zahvalite za loše isto koliko i za dobro”. I povrh svega, zahvalni ste što ste odvojeni od duhovnog, jer upravo „iz tih stanja odvojenosti uzdiže se Tora”, i kroz ta stanja vi napredujete.
Egoistična želja raste i daje osobi osećaj udaljenosti od Stvoritelja, tj. mogućnost da se Njemu sama približi. Umesto da napreduje uvećanjem Svetlosti, osoba sada može da napreduje kroz rast svojih želja za davanjem.
Otuda, osoba otkriva Višu Svetlost i stalno je „u razgovoru” sa njom, u različitim odnosima, sve dok potpuno ne otkrije svoju celu duhovnu posudu.
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.