Istinska ljubav iz perspektive Kabale
Pitanje: Prema Kabali, korporalna ljubav je ljubav prema sebi. Da li to znači da u njenoj osnovi uvek postoji neka kalkulacija?
Odgovor: Apsolutno. Danas, budući da se životni vek povećao, i egoizam se veoma brzo obnavlja, prirodno je da tokom života pojedinac proživi nekoliko „života“. Ukoliko ja sada imam preko sedamdeset godina, verovatno sam već proživeo ekvivalent tri prošla života. A ipak i dalje živim sa istom porodicom. Vežu nas deca, dom, obaveze itd. Ali to nije ono što Kabala naziva ljubavlju.
Ljubav u Kabali je stanje koje se postiže kao direktna, najbliža unutrašnja duhovna povezanost između sebe i drugih. Ovde se ne radi o hormonskoj privlačnosti, pa čak ni o vezi između muškarca i žene, već o odnosu prema drugoj duši, koju osećate kao srodnu dušu kada se uzajamno dopunjujete. Vi razumete kako da postignete stanje u kojem se spajate u jednu dušu. Tada postaje jasno da je ovo istinski neophodno.
Ovo se može postići između muškaraca, između žena i između muškaraca i žena bez obzira na pol ili godine. Zavisi jedino od svesnosti da se u određenoj unutrašnjoj, duhovnoj vezi može postići stanje u kojem, kroz same kontradiktornosti među njima, a istovremeno i kroz povezanost tih kontradiktornosti, oni grade ono što se naziva „duša“.
Tada se u ovoj jedinstvenoj želji koja je sastavljena od suprotstavljenih stanja nepoverenja, odbacivanja, međusobnog nepoštovanja, pa čak i mržnje na različitim nivoima (svesnim ili nesvesnim), formira povezanost. Ja trebam da se povežem sa ovom osobom na unutrašnjem, iznad naših kontradiktornosti koje ne krijemo, jer jedino kroz povezanost možemo da otkrijemo sledeći, viši nivo našeg postojanja. Stvoritelj se otkriva između nas.