недеља, 15. новембар 2026.

„RAZGOVOR” SA SVETLOŠĆU

 

 „Razgovor” sa Svetlošću

Kada čovek počne da stiče svojstvo Svetlosti, svojstvo davanja, on vidi da čitav svet, koji mu se činio spoljašnjim, jesu zapravo njegove sopstvene želje koje treba ponovo da poveže sa sobom kroz ljubav. I, otkriva da su se one odvojile od njega kao rezultat razbijenosti. Ponovnim povezivanjem želja, on otkriva svojstvo davanja unutar tih želja, i u njima otkriva Stvoritelja, Svetlost. 

I, sada on vidi kako se Svetlost igra sa njim, vodi „dijalog” i budi ga nekad snažnije, nekad slabije. I, u skladu sa tim, čovek treba da nauči šta je svojstvo davanja. 

Kada pojedinac primi više Svetlosti, on treba da zahvali za otkrivenost Stvoritelja. I, kada se Svetlost smanji, on treba da zahvaljuje što mu je pružena mogućnost da bude u većem davanju. Čak i kada prima manje nego ranije, njegova zahvalnost ne treba da se umanji, niti treba da se menja njegov odnos prema Stvoritelju, bez obzira na meru Svetlosti, jasnoće ili otkrivenosti koju prima. 

Kroz takve uspone i padove počinjete da učite kako da ostanete u davanju bez obzira na stepen Svetlosti otkrivene u vama. To se naziva: „zahvalite za loše isto koliko i za dobro”. I povrh svega, zahvalni ste što ste odvojeni od duhovnog, jer upravo „iz tih stanja odvojenosti uzdiže se Tora”, i kroz ta stanja vi napredujete. 

Egoistična želja raste i daje osobi osećaj udaljenosti od Stvoritelja, tj. mogućnost da se Njemu sama približi. Umesto da napreduje uvećanjem Svetlosti, osoba sada može da napreduje kroz rast svojih želja za davanjem. 

Otuda, osoba otkriva Višu Svetlost i stalno je „u razgovoru” sa njom, u različitim odnosima, sve dok potpuno ne otkrije svoju celu duhovnu posudu.

 

Link - “Conversation” with the Light 

SUŠTINA ŽIVOTA JE JEDNOSTAVNA

627.2

 

Suština života je jednostavna 

Smisao vašeg života je da pomognete drugima da pronađu smisao svog života (Viktor Frankl, austrijski psihijatar, psiholog i filozof, preživeli iz nacističkog koncentracionog logora). 

Komentar: Ovako vi obično kažete. 

Moj odgovor: Ovo je već u potpunosti naše. 

Pitanje: Jeste naše. Ali on nije bio kabalista. Kako je došao do ovoga? 

Odgovor: Za ovo se ne mora biti kabalista. Jedino treba biti osoba koja traga za suštinom života, a onda uviđa  da je suština života u tome da se drugim ljudima otkrije suština života. 

Pitanje: Kada čovek ovo postiže? Obično, čovek živi da bi pronašao smisao sopstvenog života. 

Odgovor: Traganje čoveka za smislom sopstvenog života dovodi ga do tačke gde on vidi da to može da ostvari jedino kroz smisao života drugih, pomažući im da i sami pronađu smisao svog života.

 

Link - The Essence of Life Is Simple 

субота, 14. новембар 2026.

DA LI ŽELITE DA SE MEŠATE U UPRAVU STVORITELJA?

962.2  

 

Da li želite da se mešate u upravu Stvoritelja? 

Pitanje: Zašto je čoveku dat strah? 

Odgovor: Da bi nešto ispravio – svoj stav prema životu i smrti.  

Pitanje: U šta bi trebalo da se transformiše? Ukoliko je dat od Gore, u šta bi trebalo da se taj strah pretoči?  

Odgovor: Trebalo bi da se pretoči u apsolutnu pokornost volji svemogućeg, Stvoritelja, i u razumevanje da čovek ima još nešto da uradi u tim trenucima, i može da ih bude još mnogo sve dok čovek uistinu ne završi svoj zemaljski put.  

Pitanje: U principu, čovek mora nešto da uradi na ovaj ili onaj način? Šta mora da uradi?  

Odgovor: Mora da se smiri. Šta još treba da uradi? Ništa više.  

Komentar: Čak ni ne znam šta ovde da dodam.  

Moj odgovor: Nema potrebe da se bilo šta dodaje. To je ono što čovek mora da uradi. Da li on zaista planira da nešto uradi u ovom svetu? Kako će svet nastaviti bez njega? Šta će ostati iza njega?  

Pitanje: Ta fraza: „smiri se“. Jednom ste rekli da je Stvoritelj u mirovanju, i čovek mora doći do istog mirovanja.  

Moj odgovor: Da.  

Pitanje: Možete li nam onda dati definiciju mirovanja?  

Odgovor: Mir je stanje u kojem te naredni trenutak nimalo ne uznemirava. Ni najmanje! Ništa te ne brine. To ne znači da si samo uronjen u sadašnji trenutak i da zato ne osećaš uznemirenost. Reč je o tome da te naredni trenutak jednostavno ne uznemirava. To je stanje koje treba da dostigneš.  

Pitanje: Da li onda živim u ovom trenutku? Ili ne želite da se to izgovara?  

Odgovor: Ni ovaj trenutak ne postoji. Ne bi trebalo da mislite da uopšte postojite.  

Pitanje: Znači, samo plutam po reci, i to je ono što radim?  

Odgovor: To je takođe jedan stav prema životu i nije dobar. „Podići vesla“ i „plutati“ – ni to nije dobro. 

Pitanje: Ova tačka mi nije baš jasna.  

Moj odgovor: Nikome nije jasno. Precizno, to je tačka u kojoj postižemo apsolutni mir. 

Drugim rečima, tu se oslanjam na upravu Stvoritelja. On upravlja svime, uključujući i mene, svakim trenutkom mog postojanja, i zapravo celim univerzumom i svima u njemu. Otuda, ja nemam razloga za brigu. Da li želim da se mešam u Njegovu ispravku, u Njegovu upravu, u Njegovu kontrolu nad svim ovim? Ne. Ako ne, onda sedite mirno i nastavite sa svojim životom.  

Znači neće biti razlike između vašeg postojanja sada i nakon što odlučite na koji način treba da postojite.  

Pitanje: Da li je to tačka odmora?  

Odgovor: Da, ona govori o slaganju. Govori o činjenici da se slažete sa Stvoriteljem. A to nije jednostavno. Na kraju krajeva, uvek želimo da Njega uhvatimo za ruku, proverimo šta planira i da tvrdimo da bi to možda trebalo da se uradi malo drugačije.  

Pitanje: I ovde ne treba nikoga da hvatamo za ruku? Samo tako, i to je sve?  

Odgovor: Treba pustiti. 

 

Link - Do You Want to Interfere in the Governance of the Creator? 

четвртак, 17. септембар 2026.

BESMRTNE FRAZE AJNŠTAJNA, 1. DEO


Besmrtne fraze Ajnštajna, 1. deo 

Komentar: Ajnštajnovi citati su prilično jednostavni i istovremeno veoma duboki. Molimo vas da prokomentarišete šta tačno misli.  

Ne težite da budete uspešni, već da imate vrednost.  

Moj odgovor: Jedino u ovom slučaju možete da postignete istinski uspeh. To nije upoređivanjem sebe sa drugima, već upoređivanjem sebe sa prirodom: kako je možete istinski otkriti, upoznati i biti u harmoniji sa njom. Biti u harmoniji sa prirodom, to je smisao života. 

Ukoliko želite da živite srećan život, vežite ga za cilj, ne za ljude ili stvari.  

Moj odgovor: Ovde zaista nema šta da se doda; to je tako istinito. Ne za stvari, naravno. I ne za ljude, jer ljudi sebe vezuju za stvari.  

To znači da treba da se odvojite od svega, odredite svoj viši cilj i težite jedino ka njemu. Istovremeno, pokušajte na neki način da objasnite drugima, da ih usmerite ka istom cilju. To je ono što je Ajnštajn radio čitavog života.  

Jedino što me ometa u učenju je obrazovanje koje sam stekao.  

Moj odgovor: Svako obrazovanje, u principu, ograničava čoveka, ne dozvoljavajući mu da se oslobodi tih granica.  

субота, 12. септембар 2026.

KAKO NAS STVORITELJ UČI DA KORAČAMO


Kako nas Stvoritelj uči da koračamo  

Moje sumnje su toliko velike da ne znam gde da spustim nogu! U ovom životu ne postoji mesto gde mogu da spustim nogu; ne znam gde da kročim. Ovo je divno stanje! To je kada imate samo jedno što treba da uradite – mogućnost da se okrenete Stvoritelju i osetite da zavisite jedino od Njega!  

To je sve. To je najpouzdanije i najtačnije. 

Pitanje: Da li kažete da možemo da se  oslonimo jedino na Njega i ni na koga drugog? 

Odgovor: Naravno. Ukoliko nam On daje takva stanja gde osećamo da nema nikog drugog osim Njega, to je veliko spasenje.  

Komentar: Bilo bi lepo doći do ovog stanja. Tada rešenje oko stanova, patika, automobila, koga da sledimo…  

Moj odgovor: Neka se ova pitanja stalno pojavljuju, bilo kakva pitanja, i odgovore bih pronašao jedino ukoliko težim Stvoritelju. Tada se sve rešava usput.  

Komentar: Ali ovo nije lako!  

Moj odgovor: U suprotnom, ne možemo ništa da uradimo. Ove stalne sumnje su nam neophodne u ovom životu. Sve dolazi od Stvoritelja, i u mom egoizmu se pretvara u sumnje, u neodlučnost, u pitanja. 

уторак, 8. септембар 2026.

PESMA NAD PESMAMA CARA SOLOMONA

 
Pesma nad pesmama cara Solomona – koje je njeno značenje  

Pesma nad pesmama je najveća pesma o ljubavi svih vremena. Osim što je duboko dirljiva, ispunjena je i skrivenim značenjima. U doba kada čak i filmovi retko prikazuju pravu ljubav, hajde da otkrijemo jedan sloj tajne skrivene u Pesmi nad pesmama.  

Pesme su obično napisane za nekoga. Onda, za koga je napisana Pesma nad pesmama? 

Prema mudrosti kabale, Pesma nad pesmama je napisana za osobu koja već oseća da sam život jeste ljubav. Da čitava priroda jeste ljubav. Da je opšta sila koja upravlja svetom okarakterisana ljubavlju. Takođe, gde god ne vidimo ljubav, to je zapravo poziv da dopunimo ono što nedostaje, kroz našu sopstvenu ljubav. 

Šta je ljubav? Kada volimo nekoga zato što radi nešto dobro za nas - to nije prava ljubav prema toj osobi, već ljubav prema zadovoljstvu koje nam oni pružaju. Prirodno, približavamo se svemu što nam koristi i udaljavamo se od svega što nam šteti. Postupamo u skladu sa našim instinktima, nagonima i željama. Zbog toga, naša ljubav prema svemu što je izvan nas je u suštini ljubav prema sebi. 

Prava ljubav znači to da se uzdignemo iznad sopstvenih želja, osetimo druge, učestvujemo u njihovom iskustvu, osetimo šta žele i težimo da ispunimo ono što im nedostaje. 

Naposletku, tako treba da se odnosimo prema svima i svemu, to jeste prema nepokretnom, vegetativnom i životinjskom nivou prirode, kao i prema svim ljudskim bićima. Radeći tako, usklađujemo se sa svetom koji je u potpunosti ispunjen ljubavlju. Moramo da vidimo sebe da volimo svakoga, to jeste da delimo želje svih, patnje svih i osećamo šta je svakoj osobi potrebno. 

петак, 4. септембар 2026.

PRIVLAČI NAS BESMRTNOST


Privlači nas besmrtnost 

Komentar: Poznati fizičar Mičio Kaku piše: „Danas svi ostavljamo za sobom veliki digitalni otisak. Praćenjem vaše kreditne kartice, može se reći koje zemlje posećujete, koju hranu preferirate, koju odeću nosite, gde studirate. Tu su vaše blog stranice, dnevnici, elektronska pošta, video snimci, fotografije. Sa svim ovim informacijama, može da se napravi holografska slika koja bi govorila i ponašala se tačno kao vi, sa istim navikama i sećanjima. A šta će se dogoditi kada budemo mogli da reprodukujemo vaš mozak, neuron po neuron?“  

Drugim rečima, on kaže da osoba može naizgled da ode, ali ona i dalje ostaje, ostaju sve njene želje. On to naziva besmrtnošću.  

Moj odgovor: Besmrtnost već postoji, jer naše misli i želje lebde u vazduhu. To je uistinu tako. Duhovno srce i um, njihov sadržaj (želje i misli), sve ostaje. Oni ne umiru s telom. Nisu u srcu, već u drugom nosiocu. Možete da stavite pumpu umesto srca, računar umesto mozga — ništa se neće promeniti. 

Komentar: Mičio Kaku kaže da ljudsko biološko telo odlazi, ali sve informacije ostaju.  

Moj odgovor: A kako ćete se povezati s tim? Preko njegovih kreditnih kartica?! 

Komentar: Kao preko biblioteke podataka, „biblioteke duše“. 

Moj odgovor: Kako? Gde se to nalazi? Naposletku, ono što ste uradili nije zapisano negde u bibliotekama, pozorištima, na radnim mestima itd. Zabeleženo je u duhovnoj formi - u prostoru, ali ne u materijalnom svetu. Čini se da mi postojimo u materijalnom prostoru, ali u stvarnosti ovaj prostor je duhovan. Moglo bi da se kaže da je to digitalno polje, poput matrice, koje ima svoje jedinice mere  - desetice, stotine i hiljade.