Pitanje: U suštini, kabalisti opisuju sistem duša. Ali, Stvoritelj je opisan kao neživi sistem, kao sila koja upravlja svime. Naposletku, sve duše bi trebalo da postignu sličnost s ovom silom. Ali, ukoliko je ona neživa, da li to znači da će i duše postati nežive?
Odgovor: Ne znam šta podrazumevate pod pojmom „neživo“.
Komentar: Mislim, nije um taj koji može nešto da promeni, već jedino sila.
Moj odgovor: Šta podrazumevate pod „nije um“? Mi smo ti koji su bez uma. Razumem samo jedno: postoji želja, i uz nju je um koji ispunjava ono što želja hoće. To je sve. Ne postoji ništa drugo na svetu. Što je želja veća, to više razvija um koji je potreban da je ispuni.
Komentar: Ali, Stvoritelj je konačna želja koju moramo da postignemo.
Moj odgovor: Tako mi percipiramo Njega u sebi. U našoj najvećoj želji, kada osetimo istinski kvalitet Stvoritelja koji se naziva kvalitet davanja i ljubavi, to nazivamo „Stvoritelj“.
Pitanje: Uzmimo primer sile, kao što je semafor. Nema smisla raspravljati se sa semaforom jer je to nepromenljiv mehanizam. Stoga, ukoliko postanemo slični Stvoritelju, da li se mi pretvaramo u tu istu vrstu nepromenljivog mehanizma?
Odgovor: Ukoliko postanemo slični Stvoritelju, tada svi naši unutrašnji i spoljašnji pokreti postaju apsolutno ispravni, altruistični i zasnovani na davanju i ljubavi. Ne bismo imali nijednu sumnju o tome šta da radimo ili kako da delujemo.