среда, 17. децембар 2025.

OD ILUZIJE DO ISTINITE STVARNOSTI

 

Od iluzije do istinite stvarnosti

Mi živimo u unutrašnjoj iluziji i zbog toga moramo da uvedemo sebe u sistem koji istinski postoji. Danas mi boravimo u jednom iluzornom sistemu, koji se u kabali naziva „imaginarni svet“ (Olam HaMedume), ili naš svet. 

Štaviše, nema potrebe da u 21. veku za ovo stvaramo matricu, kao u holivudskim filmovima. Dovoljno je da se okrenemo knjigama nastalim pre 5000 godina gde je sve ovo predstavljeno korak po korak. Nema potrebe da probijamo već otvorena vrata. 

Naš svet je potpuna iluzija. On stalno deluje unutar nas. Jedino što je potrebno je da stvorimo normalna, prirodna, ispravna osećanja i misli unutar nas koja bi nam, umesto iluzije, dala istinitu sliku stvarnosti. 

Ali ova istinita slika je takođe unutar nas, a ne spolja kako to nama izgleda. Sve to je u potpunosti unutar naših želja. Svetlost oslikava određene slike unutar želje, upoređujući svoja svojstva i želje, njihovu različitost ili njihovu sličnost. To je slika sveta. 

Otuda, naš zadatak je da se krećemo od velike iluzije ka manjoj, i ka još manjoj, dok se ne približimo istinitoj stvarnosti u kojoj nas ispunjava jedino Svetlost. I sve je osim nje bila iluzorna stvarnost, ali u različitim merama. Zbog toga se svi svetovi nazivaju „svetovi“, od reči Olama (skrivenost), što ukazuje na to da živimo u skrivenosti od istinite stvarnosti, sveta beskonačnosti. 

понедељак, 1. децембар 2025.

BESKRAJNO ZADOVOLJSTVO - POSTOJI POTVRDA!

 

Beskrajno zadovoljstvo? – Postoji potvrda! 

Pitanje: Kako pojedinac može da zamisli Parcuf? Kako se on manifestuje u osobi? 

Odgovor: Parcuf je odmereno primanje Svetlosti zarad davanja. 

Ukoliko imam određenu želju i ispunjavam je zarad sebe, to je egoistična želja. Recimo da sada imam želju koja može da se ispuni zadovoljstvom – Svetlošću. Kada Svetlost uđe u želju, ona je odmah neutrališe. To je poput poništenja. Zadovoljstvo koje me ispunjava poništava čak i najjaču želju.

Želja ne može da opstane ukoliko dobije ono što želi. Otuda, nakon primanja zadovoljstva, želja nestaje. Želja nestaje i zadovoljstvo se više ne oseća. To jeste, primanje zadovoljstva uništava zadovoljstvo samo po sebi i na kraju ja ostajem prazan. Upravo se to dešava danas u svetu. 

Osećaj praznine nas tera napred u nepoznato. Iznenada mi osećamo da nam zadovoljstvo više ne daje osećaj uživanja. Kao rezultat toga, postajemo ispražnjeni.