Pitanje: Da li treba da uzmemo ideju koja se sadrži u onome što proučavamo i prenesemo je svima?
Odgovor: Ovu ideju ne možete da prenesete ljudima jer je to nešto potpuno apstraktno. Ljudi mogu da je dožive kao nešto što je donekle racionalno jer se i sami nalaze u iracionalnom stanju..
Šta to čovek ima u svojim rukama što bi mu omogućilo da može da kaže da se on na nešto oslanja u životu?
Čovečanstvo tek treba da otkrije koliko lebdi u vazduhu; nedostaje mu oslonac. Nema ništa; čitava njegova osnova, njegovo iluzorno poverenje u to šta da radi i kako to da radi – sve je to u korporalnom, pa čak i to će uskoro da isklizne iz ruku ljudi, bukvalno će da im procuri kroz prste. Čovek će biti poput izgubljenog deteta koje stoji i plače, koje se boji da napravi korak, koje ne zna gde mu je majka i šta da radi.
Moramo da pristupimo ovome na „racionalan” način – racionalan za njih, zato je pod navodnicima – i svaki put, u svakoj fazi, moramo da im damo logično objašnjenje šta je to što im preporučujemo da rade, da izvršavaju, ka čemu da napreduju.
Ako danas dođem među ljude i kažem im: „Vi ne razumete koliko vaše misli utiču na svet. I nema potrebe da menjamo bilo šta osim našeg stava, naše namere i naših misli o svetu, o univerzumu i o Višoj sili” – svi će pomisliti da sam, blago rečeno, odvojen od stvarnosti.